Kako preživjeti potop zvan život

ned - 24.07.2005

Noćas

Neka to bude samo noćas.

Nakon svega što imam tokom dana,ja poželim ludjeti,
I nakon svega što ne volim,ja želim voljeti.
Sve što trebam,je glazba koja svira.

Želim plesati,želim slušati najdraži ritam,
i da ga prati otkucaji srca mog,
želim ljubav da noćas prati nas zajedno.
Nije bitno što sutra čeka nas loše,
ti si moj pokret,ja tvoj koncert

Dopusti,neka bude samo noćas,
Pleši i raduj se sa mnom,
Trebamo ja i ti,izgubljeni.

Neka pronađemo put iz svega ovog.
Neka se ne bojimo ničeg novog.
Sve što trebamo,jedan drugoga.
Želim te imati u naručju.

Pa što da radim,ja sam lud jer želim plesati s tobom,
u hotelskoj sobi,na našoj maloj privatnoj zabavi,
koju stvorismo u našem malom svemiru,
držim ti ruke,i gledam tvoj odlučan pogled.

Izgubljeni smo u vlastitoj skladbi.
Moje srce odavno prodano tebi.
Osjećaš li vatru?Topim.Topim se.
Osjećaš li strast?Jedva.Jedva dišem.

Umirem,predajem se,ovo je istinski dobro,
ovo je jedinstveno,ovo je toliko iznad svega,

I gorim.I gorim.Noćas.Noćas.



Noseći sa obzorja

Slika na MojBlogu
Evo poklanjam vam jednu moju pjesmu:

Dok je padao dan,ja bijah sunčanica
koju si nosio u glavi,
I dok dolazi zima,gubi se toplina,
koju dovukoh sa obzorja,k tebi.

Možda ne uspijevam.Možda se ne trudim dovoljno.
Monotonija ne smije postati plamen,
koji uništava sve oko sebe.
Mene.Tebe.Uzvišice koje smo uspjeli sagraditi

Da bi se zaštitili.I pobjegli.
Od drugih koji bijahu lovci,
unutar noći naših strahova i sumnji,
Mi smo živjeli.

Kiša.Su kapi vode koje tonu kroz zrak.
Sunce.Su zrake koje udaraju u taj zid.
Duga.Su boje koje nastaju u sudaru.
Mrak.Je ono što ne želimo.

Možda ne uspijevam.Možda ja griješim.
Možda griješiš ti,možda smo izgubljeni,
Unutar dječjeg igrališta,gubeći nit,
kreativnog kaosa kojeg smo rodili.

I bez sreće.Bez nade.Bez novog dana.
Ja izlazim iz svjetlosti,svojih vlastitih djela,
To je plamen.Zvan želja,kojeg sam nazvao.
Nebeska potreba za ljubavlju.

I jedan.Dva.Pa čak i tri,koliko god treba osjećaja,
Dobrih,čistih,neprocjenjivih donio bih ti ja,
s obzorja,samo k tebi.
Ako želiš pričekati da poletim.

Priprema.Puna je potreba i razumijevanja.
Zalet.Puna je ruku kojih nježno guraju.
Uzlet.Je vrisak adrenalina,dodir granica
Let.Je nagrada i divljenje.

Za ono što si pokazao prema meni,
i sad kad se spuštam noseći s obzorja,
sve dobro što ti trebaš,još par krila,
i polako dolazi vrijeme.

Let.Iz visina nažalost,ne vide se detalji.
Padovi čekaju da ozlijede letače,
zime čekaju da zamrznu osjećaje
ali svejedno,junaci se boje.

Nema veze.Zajedno smo.
Kao dva daleka plamena.